Косово у Косову јечи

Zaborav je jedini konačni poraz čovjekov. Samo je on strašniji od smrti. Pjesnik svetometohijski putnina i bistrika Bistrice, žudnik Pećaršijskih zvona, gubilac otetih vidionika, pjesnik Miladin Trifović i u novoj knjizi bolno svedoči o najponosnijoj riječi Srbinovoj, o svojoj Metohiji. Njegove pjesme tugovanke, nikle su iz duše ranjene, iz koje kane suza božurova, Lazarevo pričešće i stalni zemni progoni. Na dnu Miladinovog svojevrsnog pjesničkog krika, jeste pobuna,a šta je pjesnik ako nije u nemirenju sa vlastitom sudbinom, nad lažnom kolektivnom osudom čitavog naroda, ponosnog srpstva, od užasnih presuđivača i mjerača nove svjetske moći. Ništa nije izgubljeno ma koliko bilo sažeto,jer iza svake pore, iz najdubljeg sebe, lirski subjekat smotri i stražari nad tom rečju Kosova. Recenzent – Mr-Slobodan Čurović-Apis