Biografija
Rodjen sam u Sanici pod Grmeč planinom (Zapadna Bosna) davne 1931. godine, od oca Steve i majke Desanke, rođene Kordić. Završio sam stručnu školu i mašinbravarski zanat u Čehoslovačkoj, srednju tehničku školu u Banjaluci i Beogradu, Školu za mašinovođe u Sarajevu, gdje sam se i oženio sa lijepom Marijom sa kojom sam dobio dvoje zlatne djece -Suzanu i Velibora. Visoku tehničku školu mašinske struke završio sam u Sarajevu, Poslediplomsku školu organizacionih nauka u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu. Radio sam 12 godina na željeznici BiH u Sanici, Prijedoru, Drvaru, Brčkom, Banjaluci i Sarajevu, zatim u drvnoj industriji „Sanica“ u Sanici i Ključu, Elektronskoj industriji “Rudi Čajavec” Banja Luka, Automehanici Dubrovnik, 10 godina u Industriji kliznih ležaja Kotor , putovao nekoliko godina oko svijeta, radio sedam godina kao naučni istraživač u Institutu za pomorstvo i turizam u Kotoru, zatim kao direktor željeznmičke organizacije za opravku putničkih kola -ZOK u Banjaluci nakon prvog štrajka na Jugoslovenskim željeznicama (JŽ) i uvrstio ovaj kolektiv među najuspješnije u BiH i na JŽ, odakle sam otišao u penziju.
Od 1955 do 1990. godine (35 godina) bio sam i dopisnik dnevnih listova “Borbe” i “Oslobodjenje”, reporter nedjeljnog ilustrovanog lista “”Svijet” i saradnik željezničkih listova “Transport” i “Lokomotiva”. Osnivač sam i prvog jugoslovenskog Turističkog kluba “Adriatic” u Kotoru 1967. godine (obnovljen 2007. u Baru kao Adriatic Club Montenegro), osnivač Turističkog društva u Brčkom 1957. godine i Ferijalnog saveza u Ključu 1962.
Putovao sam nekoliko godina bez novca oko svijeta (1976-1981.) radi istraživanja gostoprimstva i humanosti i posjetio 81 državu na svim kontinentima. O svojim dramatičnim doživljajima napisao sam knjigu putopisa “Praznog džepa oko svijeta”.
Napisao sam od 1958. do kraja 2017. ukupno 21 knjigu, objavio oko 1500 novinskih članaka-reportaža i 30 naučnih i stručnih radova. Pored ostalih knjiga, autor sam Turističkog vodiča “Čudesna Crna Gora” i 4 knjige iz edicije “Čudesna moć žene”, među kojima i knjige priča „Žene sve mogu“(2017. god.). Za mene su tri pojave na ovom svijetu najčudesnije: priroda, žene i Crna Gora. Na osnovu svega što sam u svom životu ostvario (porodica, radni rezultati i doživljaji širom svijeta) mogu tvrditi da je moj život trajao više od hiljadu godina! To znači da sam srećan i zadovoljan čovjek, pogotovo što sam ostvario gotovo sve svoje želje i ciljeve. To su mi omogućili: nasljedni genom, učenje, rad, istrajnost, čitanje nekoliko stotina knjiga, brojna putovanja i žene.
Unuka Olivera i unuk Ivan Kukić su mojoj dragoj Mariji i meni obogatili i uljepšali život .U aprilu 2011. godine postao sam i pradjed, jer su supruzi i meni naš dragi i lijepi unuk Ivan i njegova lijepa Bojana Kukić (Pejanović) podarili prekrasnu praunučicu Katarinu. Lijepa unuka Olivera se udala za Predraga Jevtića iz Novog Sada i zajedno su stekli lijepog sina Romana (2013.).
U svoj dosadašnji život sam mnogo uložio, a još više dobio i tako postao veoma srećan i zadovoljan čovjek.Moje lične osobine su: dobrodušan,vrijedan, tolerantan, komunikativan, glasnogovoran, uporan u ostvarivanju svojih ciljeva i prenošenju znanja na druge. Možda sam za neke ljude naporan i da previše pametujem, ali sigurno znam da sam za većinu muškaraca i žena čovjek koji na njih pozitivno djelujem. pogotovo na drage žene. Ljubitelj sam putovanja, žena, šaha i dobrih vina, naročito izvrsnog crnogorskog vina Vranac, čaša-dvije dnevno, i tako više od 50 godina! Optimista sam i pored toga što se ledim pri pomisli da će se moj život ugasiti nakon 105-te godine! Optimizam je moja pokretačka energija, isto što je i vjera za bogovjerujuće ljude. Moja vjera je moja porodica, uža i najšira! Srećno svima! Eto, tako sam ukratko opisao svoj život sa 600 iskrenih riječi.
